TRI JUNAKA NIKOM PONIKOŠE

"Nisam ja onaj što mislim da sam"

Sa Vama Dediću stupa na scenu još jedan mali Srbin koji pokušava da očisti i izpolira zaprljanu sliku tog naroda. „Niste vi onaj što mislite da ste, nego onaj što drugi vide u vama“. Upravo je to tako sa vama Plavšiću i Dediću a i sa ponekim Srbima iz Srbije.

Prema tome, kada bi ja čitao ono što Vi pišete ili mislite o sebi, nebih se razlikovao u zaostalošću i primitivizmu od vas dvojice. Srbska literatura i sve vrste istorijskih radova sa strane takvih "nadri-doktora" kvari sliku onih Srba kojima je ljudstvo na mijestu nacije i nacionalizma. Vi i vama sličnim je Srbija realna kao i postojanje Marka Kraljevića. To su „naučna“ dijela maloumnika koji kroje prošlost po svojim željama i željama njima sličnim. Mene uopšte ne interesuje zašto Srbi imaju krunu u svojoj zastavi a nisu kraljevina. Za mene je bitna činjenica da je imaju i sa time pokazuju svoju naivnu pokondiranost.

Vi i vama slični, mali i veliki Srbi, još niste shvatili da stari Slaveni, pri dolasku na balkansko poluostrvo nisu bili krišćani i nisu imali blage veze sa crkvom. Ta religija im je nametnuta, dijelimično i sa nasiljem, kroz krišćanstvo rimskog carstva. Raspad tog carstva je vodio ka raspadu i krišćanske zajednice tj. podijeli te religije na dva dijela. Pri ulasku Osmanskih osvajača na balkansko poluostrvo prihvata jedan dio Južnih Slavena i Islamsku vijeru a jedan dio tih osvajača se kroz stoljeća življenja sa nama i asimilisao. Kad pomislim da su si ti narodi, u zadnjih 100 godina više puta jedni drugima razbijali glave i činili pokolje unutar svojih naroda, za religije koje su im u suštini naturene, onda vidim samo jedan odgovor a to je: Stepen umnog razvoja je još u kamenom dobu.

U tom „atačmentu“ vašeg prof. dr. Deretića koji je vjerovatno tu profesuru dobio u Zaječarskom ili možda u Požarevačkom jeftinom univerzitetu, pročitao samo prvih par redova  i vidim on iznosi da su se svi Crnogorci, do 1945 osijećali Srbima. Da, moguće je ali... Prekršteni u Srbe kroz mračnjastvo Srbske pravoslavne crkve od nekoliko generacija. Crkva je kao sluga srbskih kraljeva, nosilac nade za njegov povratak iz bijegstva, organizatora četništva i zločina nad svojim narodima. Crkva kao jedna nacionalistička i zločinačka organizacija, vijerski zatucana organizacija koja o nekom kralju i danas dan sanja. Zbog toga vam stoji kruna u zastavi. Nije ni čudo da su se manipulisani Crnogorci takvim osijećali.

 

Najbolji primjer su pravoslavci Bosne i Hercegovine. Čisto i ekonomski gledano, Srbima nije bilo potrebno da napuštaju svoju plodnu i ravničarsku Srbiju i da naseljavaju Bosnu i Hercegovinu ali Crnogorcima iz njihovog kamenjara i krša. Mnogi su se mogli baviti samo stočarstvom te su se sa svojim stadima kretali u bosanske bogate pašnjake i šume. Ne radi toga da bi se skrivali od Turaka, kako se to rado sa srbske strane tvrdi, nego u većini od krvne osvete i neplodnog zemljišta Crne Gore. Crnogorac se ne krije daleko od javnih puteva po šumama i ne mijenja za sigurnost prezime i krsnu slavu radi Turčina nego radi svojih krvnika i te primitivne krvne osvet. Odkud je turčin znao šta je krsna slava?

Kroz moja lična istraživanja korijenja majevačkih familija sam ustanovio da sve potiču iz Crne Gore. Kroz uvid njihovih dokumentacija, (načinjene kroz pravoslavnu crkvu iza koje se krila Srbska crkva) unazad od preko 150 godina, ustanovljavam da je svakom članu tih familija unešeno u njihove rodne, vijenčane i čak posmrtne listove, da su Srbske nacionalnosti. Kroz daljnja istraživanja sam ustanovio da je srbska pravoslavna crkva, kao „Trojanski konj“ čak i u Crnoj Gori prekrštavala pobožne Crnogorce u Srbe i sa time pokazala svoje pravo lice oduzimanjem ličnog indetiteta jednog ponosnog naroda. To što su kosovski Albanci uspijeli, biološkim putem da pobijede Srbe i to što Srbi ne uspiješe istim putem sebe umnožiti, činila je njihova crkva prekrštavanjem drugih naroda u Srbe, za potrebe srbstva.

Srbe je ta ista crkva ciljano držala u tami nepismenosti a Crnogorce pretvarala u Srbe. Dokaz pohlepljivosti i ciničkog anti alfabetiziranja svog naroda se vidi u činjenici da danas tako malo pisanih podataka iz prošlosti možemo da nađemo. Crkva je bila naš pisac i kroz njenu slijepost nije mogla da sagleda, da se na Balkanu stalno ratuje. Pisane su maklsimalno dvije matične knjige. Jedna za Crkvu u mijestu a druga za centralnu parohiju. Da su sve vijerske kuće, u slučaju rata, prve na udaru uništavanja i paljenja, to im nije bilo na umu. Sa druge strane su lično učestovale u širenju mržnje prema drugim religijama na našem prostoru..., -opet ona izrečica „Ubij svog bližnjega!!!“

Ono što su crkve pisale je izgorjelo. Budućim generacijama je ostao pepeo za daljnja istraživanja. Sa time je dalekovidnost crkvenjaka bila ravna nuli.

Da su srbske crkve, od njenog početka, učile narod da pišu kao što je to Rimokatolička u svojim školama činila, onda bi u narodu bilo više nadarenih koji bi knjige pisali. U ratovima bi od tih pisaca i od njih bezbroj napisanih knjiga, bar nekoliko ostalo sačuvano za naredna pokoljenja. U privatnim rukama, u bibliotekama, u zemlji i čak van granica.

Najnoviji Primjer iz 2011: Milenko Filipović i njegovo dijelo o Rodoslovima Majevice i sijeveroistočne Bosne i Hercegovine, iz 1969 godine.

Tražieći njegov rad, za moju ličnu orijentaciju i moj rad, po svim tim novim državicama i njenim bibliotekama na tlu nekadašnje Jugoslavije, ne nađoh je nigdje!!!
Ja je nađoh u biblioteci univerziteta grada Kiel-a, na sijevernom moru Njemačke. Oko 2000 kilometara dalje od njenog izvora, u orginalu. Kupljena 1970 godine, za studente i njihove studije o Slavistici, samo godinu dana posle njenog izdavanja. Mi južnjaci i kulturne tekovine? Ko takvih tekovina nema nema ni kulturne orijentacije. Radi toga se orijentišemo prema crkvi, kojekakvim nacionalistima i ratujemo za njih protiv sami sebe. Toliko o kulturi tog Srbskog naroda.

Deretić nije izgelda u tom svom jadnom akademskom putu nikad čuo za Jovana Erdeljanovića koji je od 1910 sakupljao podatke Crnogorskih bratstava i rodoslova i objavio 1926 pod naslovom „Stara Crna Gora“. Tih početnih godina se nije moglo ni sanjati da će jednog dana doći do formiranja jedne države južnih Slavena a o Titu i partizanima da i ne pričam.

Ne, nije tačno... Srbi nisu biježali od Turaka u Crnu Goru nego skupa sa Crnogorcima prema zapadu. Deretić izgleda nikada nije čuo za „Vojnu Krajinu“... Dio Hrvatske teritorije, dat od strane Austro-ugarske krune povlačećim ratnicima sa Balkana, kao bedem otpora daljnjeg navaljivanju Turskih osvajača prema zapadnoj Evropi. Tu teritoriju su srbski nacionalisti kroz lični teror u zadnjem bratoubilačkom ratu prokockali i upravo u njoj taj rat provocirali.

Nadalje, ne kukajte stalno na Tita i njegove suborce. Oni su u ono doba i uz one uslove koje su imali učinili šta im je kao jedino preostalo. Njihova borba nije se sastojala samo u tome da pobijede i istjeraju okupatora i njegove kolaboratere nego je njihova borba bila i revolucija za nova vremena na tom tlu. Prvi put u istoriji južnih Slavena se uvodi obavezno školovanje dijece radnika i seljaka. Besplatno socijalno osiguranje za sve. Fabrike i Zemljoradnja je data onima koji u njima i na njoj rade. Kralj i crkva nisu imali interese da narod bude pismen jer se nepismenima lakše vlada. Nije Srbija odnosno mi južni Slaveni, radi 500 godina turskog vazaluka zaostala nego radi 1000 godina tame pod monopolom Srbske pravoslavne crkve nad prosvijetom.

Ignoracija Srba na posojanju ostalih naroda u skupini južnih Slavena dovela do toga da su nas ignorisani napustili jer „Sve što ignorišemo da postoji to i gubimo“. Dobro se sijećam 80-tih godina prošlog vijeka i buđenja srbskog nacionalizma. Ja sam računao već od prije da će Hrvati biti ti koji će staru Jugoslaviju da napuste ali ne uz srbsko podsredstvo što je ipak na kraju bio razlog tog odvajanja.

Zbog čega?: Sve ispod Rijeke Save je bilo kulturna provalija.Vi ste sa vašom nekulturom i kao da toga nije bilo dovoljno, još i ličnim nacionalizmom, uprvo im to stavili na dlan. Kao prvo ste ignorisali postojanje Slovenaca. Ondašnja izreka Srbskih samozvanih istoričara i medija je glasila; „To malo pravih Slovenaca što ima bi moglo da stane u Postojinsku jamu“.!!!
I šta bi...? Slovenci nas napustiše i odoše.

Isto polemisanje o postojanju Hrvata i srbskog ignorisanja na njihovoj prisutnosti Balkanu!!! Pa odoše i Hrvati. Za Bosnu, srbski narodni razum nije imao ni najmanje simpatija i to još od davnina. „Bosanaca nema“ tvrde Srbi, pa ode i Bosna u nepovrat sa, ...brate mili, puno prolivene krvi!!!

O Makedoncima su se Srbi još šprdali. "Kakva Makedonija i kakvi bakrači", vikali ste i ako je Aleksandar Makledonski još od 356 – 336 prije novog računanja vremena, vladao sijevernom Afrikom, većim dijelom Azije u kojoj su se Slavenska plemena upravo igrala u pijesku.

Tek preko 1000 godina kasnije, su Slavenska plemena počela naseljavati Balkansko poluostrvo, da bih današnji njihovi naraštaji srbskog porijekla, tvrdili da nema Makedonaca.

Što je još najžalosnije je da ste na kraju čak i egzistenciju Crnogoraca, onih najbližih srbskom narodu, ignorisali, ..., -Poklapa se sa ono „Ubij svog bližnjeg“!!!!,  Na kraju odoše vam i Crnogorci.

Vi, nakaradni Srbi ste već u vremenima koja su još dobra bila ignorisali postojanje Albanaca na Kosovu. Vaša tvrdnja „Albanci žive u Albaniji“ i „Kosovo je Srbija“ se pokazala do danas kao neopravdana ali će jednog dana biti gegrafski sigurno, sastavni dio Albanije.

Zbog čega?
Ignoracija jednog velikog procenta naroda na toj teritoriji. Sa pokušajem davanja pokrajinske samostalnosti uz pritisak federacije je odgovoren kroz srbsku administraciju sa ignoracijom. Ciljano se nije u tu pokrajinu investiralo sa zamišlju da će Albanci tada napustiti tu teritoriju u pravcu Albanije.

Umijesto toga je srbsko stanovništvo napuštalo tu teritoriju sa trbuhom za kruhom i selilo se u bogatije krajeve Srbije, druge republike Jugoslavije pa čak i u inostranstvo. U početku se zemlja prodavala za bilo kakve pare Albancima i to dobrovoljno. Kasnije, kada je socialni problem albanskog stanovništva porastao i anarhija zauzela mijesto zakonodavstva, ostatak srbskog stanovništva  je prisiljavan da napušta tu teritoriju....

Upravo je sa time i nastao početak raspada Jugoslavije. Davati zadatak federalnoj miliciji da sa „Palicom“ uvodi red u toj pokrajini nije urodijo. Srbi su bili toliko naivni da su mislili da je njihovo gledišet po pitanju poštovanja ljudskih prava indentično sa gledištima naroda drugih republika. Predstavnici povratnika milicije drugih republika sa Kosova su izviješatvali svoju lokalnu vlast o čemu se u suštini na Kosovu radi. Druge republike su odbijale da učestvuju u toj nepravdi i povukli svoje milicijske švadrone nazad.

Za Miloševića je to bio početak njegove bolesne nacionalističke karijere sa „Niko Srbe nesmije da tuče.“ Niko Srbe nebi tukao da je život na Kosovu bijo ljudski, human i vrijedan života. Čak što više bi građani države Albanije bili zavidni lijepom životu njihove braće sa istočne strane granice. Da ne pričam o tome koliko bi kosovski Albanci bili ponosni na to da su dio Srbije i srbskog naroda.

Ja sam već vašem kompanjonu Plavšiću napisao da i ta ignoracija Mađara u Vojvodini  vodi neizbiježno na odvajanju i samostalnošću te pokrajine. Ja mislim da će se svijest i razum Srba u narednih nekoliko stotina godina regeneristi i ka pozitivnom dijelovanju orijentisati. Tek te buduće generacije će biti sposobne da sagledaju svoju prošlost i sa time se ostalim južno –Slavenskim narodima izvinuti, za nepravde koje su njihovi pradijedovi pod slijepom vijerom u srbsku pravoslavnu crkvu učinuli.

U Srebrenici je Tomislav Nikolić već prvi korak napravio.

Sve dok vi Srbi ignorišete druge, unutar i van vaših granica, niklad vi nećete biti svijetskog formata i na stepenu kulture civilizovanih. Neka vam to Dediću, Plavšiću i Deretiću bude od mene rečeno.

ttheo, Okt. 2013